ISTINA O DOPINGU I ANTIDOPING KONTROLI





Upozorenje!
Tekst je autorsko delo Milana Jovanovica - Strongmana, i objavljen je u srpskom izdanju magazina PLAYBOY.

Tekst nemojte shvatiti kao savet ili uputstvo za koristenje i obavezno se savetujte sa lekarom pre koristenja bilo koje ili bilo kakvih vrsta lekova.

Ogistra Shop/Blog ne preuzima odgovornost za tacnost informacija navedenih u tekstu u celosti ili bilo kom njegovom delu.

Mi Srbi smo pošteni sportisti ne varamo kao i gledamo da što pre uhvatimo nekog našeg sportisu i pokažemo se kao nacija sa kodeksom casti, umesto da pomognemo istima da prodju testi i osvoje više medalja mi im secemo noge, e pa tako nam i treba!

Srbija je jedna od onih zemalja gde možeš steroide da kupiš u apoteci, bez recepta. I to jeftino jer ih pravi domaca fabrika. Nešto ne vidim da smo zemlja sa rezultatima u dizanju tegova, biciklizmu ili boksu za tri koplja iznad ostatka sveta gde su steroidi zabranjeni. Ili oni znaju nešto što mi neznamo ili mi neznamo nešto što oni znaju. A i ne secam se da sam bio na nekoj sahrani "govorili smo mu da ne uzima steroide".

Kad bi se igrali asocijacija, kao u onom kvizu na televiziji, na osnovu pojmova slava i novac šta bi moglo da se upiše u prazno polje? Svako od nas bi imao razlicitu sliku u glavi. Politika, estrada, biznis, ... Ali ako bi u asocijacij dodali i steroide mali broj ljudi bi omašio da kaže sport.
Najšira svetska javnost je prvi put cula za steroide ne tako davne 1988 godine pojavom afere Ben Džonson. Da se podsetimo to je onaj mišicavi Kanadanin koji je prvi trcao na sto metra ispod 9.90 i udario u ponos americke nacije, do tada neprikosnovenog atleticarskog superstara Karl Luisa. Još se planetarna vest o coveku koji 100 m prešprinta za 9.83 sekundi nije ohladila Karl Luis je poceo anti kampanju. Prvo je optužio Džonsona da je prerano startovao, zatim se žalio na sopstvene stomacne probleme a onda se dosetio i vrlo bombasticno optužio leteceg Kanadanina da je rekord napravio nadrogiran steroidima. I ne lezi vraže, potonji doping test je pokazao nedozvoljenu kolicinu nedozvoljene supstance neprihvatljivog Kanadera.

 Cinici su primetili da sumnja u korišcenje stimulativnih supstanci postoji vec duži niz godina i da je baš višegodišnja dominacija Karl Luisa sumnjiva i da se, gle cuda, oglasio baš on a ne Ben Džonson koji je strpljivo godinama cekao svoju šansu gubeci trku za trkom. Ono što je meni palo u oci vezano za ovaj skandal je da su nadležni zaboravili da nam kažu da su i ostalih šest od sedam atleticara, ukljucujuci i samog prepoštenog Karl Luisa bili pozitivni na doping testu. Behu tu neki novinari koji su napipali tu vest pa su se iznenada "dobrovoljno" dezintegrisali iz teme. Kako da u ceo mozaik uklopimo nedavnu izjavu Ben Džonsona da jeste koristio neke zabranjene supstance ali ne i stanozolol za koji je optužen i osuden. Nego da krenemo redom.

Šta je zapravo naše kolektivno znanje o steroidim? Znamo recimo da su steroidi zabranjeni. Postoji neki doping testovi i sportista koji bude pozitivan, bez obzora na minule zasluge, preko noci biva u grdnom problemu. Znamo takode da su štetni. Da izazivaju sterilnost, impotenciju, bubuljice, napade besa, oštecuju bubrege, jetru, srce, izazivaju rak, iznenadnu smrt ... I sve to stoji. Mislim sve to tako stoji utisnuto u naše kolektivno znanje. Ali ako malo zagrebemo po knjigama i strucnim casopisima dobijamo drugaciju sliku.

Šta su steroidi? Steroidima se cesto pogrešno nazivaju sve supstance koje podsticu izdržljivost, snagu ili agilnost u sportu a vecina njih to nisu. Ispijanje dva red bula pre doping testa sportistu stavlja u problematicnu situaciju a tecnost u srebrno plavoj limenkici sigurno nije steroid. Dupli espreso, efedrin kapi za nos, džoint petkom uvece, ... Sve to je na listi zabranjih supstanci u sportu a nije steroid.

Steroidi su sinteticka verzija hormona koje ljudsko telo proizvodi. Dosta ljudi je culo za kortizon steroid koji se koristi za saniranje upalnih procesa i bolova, recimo u kolenima. Daje se i pacijentima sa metastazom raka. Antibebi pilule su takode steroid sastavljen od dva hormona koji se proizvode u telu žene. U principu kada se kaže steroid misli se na sinteticku verziju muškog polnog hormona testosterona koji se u sportu koristi za oporavak od treninga i rast mišica. I kao i svaki lek ima pozotovne i negativne efekte. U koliko se koristi u granicama preporucenim od strane doktora odnos korisnog i neželjenog dejstva je znatno prihvatljiviji nego kad se bitno povecaju doze i tada je za ocekivati nešto veci rizik od negativnih efekata.

Anabolicki steroidi se u medicini koriste kod zastoja u rastu muške dece, rekonvalescenata nakon šloga i nekih težih bolesti a ima primera da produžavaju život pacijentima obolelim od side. Šta anabolicki steroid zapravo radi? Uprošcen odgovor je da podstice sintezu proteina u organizmu, uvecava apetit, pospešuje funkciju koštane srži koja proizvodi veci broj crvenih krvnih zrnaca.

 Kroz brojne mehanizme anabolicki steroidi uticu na sintezu mišicnih celija uticuci na rast mišica cime se povecava snaga što je i glavni razlog upotrebe kod sportista. Steroidi snažno uticu na pojacanje libida, zadebljanje glasnih žica cineci glas dubljim i muževnijim. Na papiricu koji se nalazi u kutiji testosterona koji proizvodi galenika medu kontraindikacijama stoji i "ceste i dugotrajne erekcije". Doduše sa unosom veštacki proizvedenog testosterona prestaje potreba za njegovom sintezom u organizmu što, dovodi do umanjenje proizvodnje spermatozoida, kako kažu studije - samo privremeno.



U godini nakon olimpijade u Seulu i veoma bolnog poraza od Ben Džonsona americki senat je intenzivno diskutovao o steroidima dajuci mu više pažnje nego zdravstveno i školskom sistemu ili recimo, vojnom budžetu što je cudno ako se uzme u obzir da je Amerika zemlja koja pocinje ratove širom sveta lakocom kojom ribe iz seks i grad idu u šoping. Senatori su zakljucili da je upotreba steroida varanje u sportu i predloženo je da se pred zakonom smatraju supstancama cija je distibucija i upotreba zabranjena baš kao što su to slucaj sa heroinom, kokainom, ekstazijem, ... Da bi uradili sve po peesu tražili su mišljenje eksperata iz Odseka za narkotike u ministarstvu pravde, 

Uprave za hranu i lekove i Americke zdravstvene organizacije. I pored toga što su sva trojica strucnjaka iz ovih eminantnih ustanova smatrali da ne postoji razlog da se anabolicke steroide stave na crnu listu jer ne izazivaju fizicku i psihicku zavisnost anabolici su se ipak našli na listi strogo kontrolisanih supstanci (cita se zabranjenih). U praksi to znaci da upotrebu i distribuciju steroida bez lekarskog recepta zakon tretira kao krivicno delo, i da lokalni bilder sa par bocica steroida i rancu rizikuje zatvor na isti nacin kao diler sa par grama kokaina. Do godinu dana za posedovanje a do deset za trgovinu steroidima.

Vrlo brzo nakon Amerike, po principu spojenih sudova mnoge zapadne države su uvele slican zakon o prohibiciji leka koji povecava sintezu proteina a to je donelo još novaca pomoci medunarodnom olimpijskom komitetu i doping agenciji da se jednom stane na put upotrebi steroida.


Logika zaštite od varanja je poprilicno na staklenim nogama jer se manje od 10% sportista bave takmicarskim sportom. Ostalo, njih 90% su rekreativci. Njima je takode zakonski zabranjena upotreba steroida da ne bi varali... ne znam ni ja koga. Ispada da je zbog desetak posto profesionalaca donešen je zakon koji se tice ogromnog broja rekreativaca koji samo žele da izgledaju dobro na plaži ili da dignu na bencu vecu težinu od tipa koji je bio najjaci u srednjoj školi.

Još jedan od navedenih razloga zabrane distribucija i upotreba steroida bez recepta je vracanje sporta olimpijskih igara njenim korenima, kada je sve bilo cisto i nevino i naravno bez dopinga i "varanja". Narecena izjava je jedan ozbiljan bulšit. Istorija dopinga pocinje sa istorijom starih olimpijskih igara od 776 do 339 pre naše ere. I tada su se olimpijci nadmetali za ogromne privilegije, cist keš i status pa je razumljivo što su tražili nacine da poboljšaju svoj nastup. Koristili su specijalno pripremana vina za izdržljivost, jeli životinjske testiste i srca za snagu i žvakali halucinogene biljke za istrajnost i kontrolu bola.

Cuveni doktor Gari Vidler koga mediji neprekidno eksploatišu od kada je kao savetnik svetske anti doping agencije izrekao alarmantne reci o steroidima pred americkim senatom kako ima saznanja da steroidi izazivaju smrt, zastoj rada srcanog mišica, šlog, tromb, ..

.Na pitanje da prokomentariše reci svog kolege, doktor Norm Fost, profesor medicinske etike, prilicno egzaltirano kritikuje Dr Vidlera što izlazi pred senat i javnost tvrdnjama za koje nema ama baš ni jedan dokaz. Jer ne postoji ni jedna medicinska studija ili istraživanje koje potvrdilo njegove reci a to je u raskoraku sa medicinskom praksom i zdravom logiikom.

Statistika americkog centra za kontrolu bolesti kaže da godišnje u Americi od cigareta umre preko 400 000 ljudi, od alkohola 80 000 dok postoje indicije da je troje ljudi umrlo od preterane upotrebe steroida. Postoji i druga, interesantnija statistika, o razlozima za intervenciju hitne pomoci na osnovu necega što je unešeno u organizam. Sudeci po silnoj kampanji po steroidima ne bi bilo cudno da je u prvih 10 razloga sa liste. Nije. Broj 1 razlog intervencije je alkohol, pa kokain i marihuana... Steroida nema u prvih 10. Nema ih ni u prvih 50. Recimo na 25, mestu predoziranje aspirinom. Gledajuci dalje tu tabelu nalazimo steroide kao razlog posete hitnoj pomoci na defanzivnom 142. mestu plasiranim par mesta iza tableta multivitamina.


Carls Jesles je jedan od vodecih svetskih eksperata koji piše o upotrebi steroida u sportu. Kao autor preko 70 clanaka i veceg broja knjiga na pitanje da li su steroidi štetni i da li ubijaju kaže da niti on niti njegove kolege ne znaju za slucaj da je neko umro od steroida a o štetnosti i korisnosti steroida kaže da su svi lekovi kompromis pozitivnog i štetnog dejstva i da postoji dosta prostora za bezbednu upotrebu steroida, jer, kako on kaže ne postoji 100% bezbedan lek i uvek ce postojati neki negativni efekti.

Ono što sam pronašao po internetu o štetnom dejstvu testosterona je da kod muškaraca mogu da izazovu bubuljice, skupljanje testisa, smanjenje broja aktivnih spermatozoida pa i privremenu sterilnost sterilnost. Dobra stvar je da se ovi efekti prestaju ubrzo po prestanku korišcenja steroida. Kod ljudi sa genetskom sklonošcu ubrzavaju opadanje kose, izazivaju telesna maljavost i ginekomastija (oblik grudi kao u devojcice).Kod žena steroidi takode izazivaju prolazne probleme kao što su bubuljice i maljavost i menstrualne tegobe koji se gube nakon prestanka testosteronske terapije. Uvecanje klitorisa i promena boje glasa usled zadebljanja glasnih žica ostaju duže. Za sada nema nikakvih dokaza da uticu na prestanak rasta dece, izazivaju rak i probleme sa bubrezima, smanjenje penisa, impotenciju, . Tacno je da su jedan od hiljade faktora koji povecavaju rizik srcanih problema.




Razlog zbog koga je upotreba supstanci koje poboljšavaju psihofizicke sposobnosti sportista zabranjena, koji bih mogao da prihvatim, je da neko ne bi imao nelegalnu prednost u odnosu na kolege, da "svi imaju jednake uslove". Nažalost, koliko god to lepo zvucalo, "jednaki uslovi" imaju svoju tamnu stranu koja se najbolje opisuje kroz primer najvec doping afera ever. Balko afera u kojoj je 250 skoro iskljucivo americkih sportista navatano da koriste specijalno dizajnirani steroid koji ni jedan poznati doping test ne otkriva. Doktor Viktor Konte, vlasnik laboratorije Balko je po hapšenju do detalja opisao kako je, za svakog pojedinacnog sportistu, kao druid, napravio stelt steroid pod romanticnim imenom "cist" koji nikakva doping kontrola nije mogla da nahvata. Viktorove reci da se "ne oseca kao da je varao jer to svi rade i da je za njega da dopingovan sportista prode doping test isto kao od bebe da uzmeš igracku" su snažno odjeknule ali se ništa konkretno nije desilo. Još je dodao da osim njega u svetu on zna na desetine kolega koji to isto rade a sumnja da ih ima na stotine.

Što se tice njegovog pravnog problema, kao što obicno biva, dobar svedok pokajnik je dobio ne samo oslobadajucu presudu nego i solidno radno mesto. Mene je sramota da kažem ali Viktor zvani Dr Balko radi kao spoljni saradnik Americku Antidoping agenciju a ima i novu firmu za "napredne pripreme i ishranu vrhunskih sportista" sa natpisom sitnim slovima "necu da uvaljujem steroide keve mi".

U NBA se na steroide gleda skoro kao na mleko za suncanje a poznato je koliko se ceni preplanuo ten. Igrac pocetnik, tako zvani rookie može maksimalno tri puta godišnje da bude podvrgnut testu, što najcešce nije slucaj. Ako ishod testa bude pozitivan prvi put dobija zabranu igranja 5, drugi put 10 a treci put 25 utakmica. 

Ako se uzme u obzir da sezona traje i preko 80 utakmica, tvdoglavi i neoprezni korisnici dopinga, koji imaju nesrecu da budu testirani tri puta u toku iste sezone propustice manje od polovinu utakmica. S druge strane NBA zvezde sa stažom vecim od godinu dana zvanicno mogu da budu testirane samo u toku trening kampa na pocetku sezone. I još nešto. I za rukije i za zvezde važi pravilo da se testu se pristupa samo ako postoji opravdana sumnja da je neko na steroidima a to je da izade na utakmicu a da mu viri igla sa špricom iz dupeta ili da Opra Vimfri nekog podstakne da se samooptuži. Kada je rec o tako zvanim rekreativnim drogama kao što su marihuanam kokain, PSP, LSD, ... tu je politika malo opštrija. Šta oni ima se drogiraju u privatne svhe i da se provode? Srce na teren!

Mene niko ne može da ubedi da je tehnologija treniranja toliko napredovala da danas imamo NBA igrace koji igraju po 100 utakmica godišnje u žestokom ritmu na ivici otvorene tuce sa frekventnim pokušajima ubistva u plejofu i mogu u drugom produžetku ležerno da žvacu žvaku, blago oznojeni dok cekaju sudiju da im uruci loptu nakon faula dosudenog pri zakucavanju izvedenog skokom sa 4 metra daljine. 

Pri tome secam se Divca, Danilovica ili ranije Kicanovica i Dalipagica koji u slicnoj situaciji nisu uopšte izgledali veselo dok iskašljavajuci nešto nalik živom vanzemaljcu pokušavaju da se usprave da bi mogli da izvode bacanja. Uz to prosecan radni vek NBA košarkaša je za celih 10 godina duži nego što je ranije bio po evropskim ligama. Da budem direktniji. Setimo se mršavog Kukoca ili Rebrace koji su u NBA došli kao manekeni za neuhranjenost i vec u prvoj sezoni izgledali kao neki moji ortaci što bilduju i po 6 - 7 godina.

Ako i uzmemo da je antidoping kontrola na olimpijadama i drugim slicnim sportskim dogadaja ozbiljnijeg formata nepristrasna, u šta ja licno veoma sumnjam, to znaci da je barem par hiljada bogatih sportista u prilici da bude jednakija od ostalih. I to je zatvoreno kolo. Uspešan sportista je dobar bilbord za svetske sportske i druge brendove a dobar je i kao promoter sporta. Sponzori mu daju puno para što ih reklamira, i njemu nije teško da "tajno" usmeri deo sredstava na ... nešto kao kad na discovery kanalu oteraju auto u radionicu, pa ga majstori razbucaju, napune novim delovima, prefarbaju pa za par dana vlasnik ne može da ga prepozna... "pimp my ride" se zove. Sportista sa novim ogibljenjem, friziranim motorom, najsavremenijom karburacijom i ludacki dobrim auspusima nastavlja da pobeduje. Sport napreduje, sponzori srecni, publika se divi i nastavlja da kupuje reklamirane proizvode. Zahvalni sponzori sagledaju sportsku organizaciju a i svakog bitnog funkcionera ponaosob. Iz godine u godinu rste broj uhvacenih na doping testu a smanjuje se broj Amerikanaca i sportista iz zemalja gde je veliko tržište za sponzore takmicenja.

Kad vec cepam amerikance nije u redu da precutim da je premijerni dolazak NBA zvezda tako zvanog drim tima na olimpijske igre u Barseloni 1992 bio uslovljen da Džordan, Barkli, Juing i drugovi ni ne razmišljaju o doping kontroli. S tim u vezi oni su prvi narušili pravilo da olimpijci spavaju u olimpijskom selu vec su spavali na luksuznom americkom brodu. Od tada na dalje, u vidu javne tajne, krem svetskog sporta iz Amerike nije u obavezi da pohada doping kontrolu olimpijskog komiteta, kao da je to solfedo, jer za njih garantuje americki komitet. A kako oni rade najbolje svedoci kazivanje dugogodišnjeg direktora americke antidoping agencije Vejda Eksema koji kaže da je za 10 godina uhvatio 2000 sportista sa tregovima neke od zabranjenih supstanci u urinu ili krvi i da je njihov olimpijski komitet zataškao.

Covek spominje da je i Karl Luis bio pozitivan na tri zabranjene supstance i da mu je uruceno pismo kojim ga diskvalifikuju sa olimpijskih igara u Seulu. A onda je na scenu stupila magija olimpijske administracije i diskvalifikacija je dezintegrisana i taj isti kar luis nakon poraza od Ben Džonsona kuka da je Kanadanin bio dopingovan.

Da ne spominjem brojna svedocenja zvanicnika da je na samoj olimpijadi u Seulu 6 amerikanaca bilo pozitivno na doping testu ali nikada nisu procesuirani i ta informacija zvanicno ne postoji. Kako ono beše "da svi imaju jednake uslove"?

Neki moj osecaj je da svuda gde ima doping kontrole ima puno mesta da se radi ispod žita i u nekoj kancelariji uz dobar konjak dodeli medalja omiljenom takmicaru i ucini usluga sponzoru koji ce to umeti da ceni... u dolarima. Ja se takmicim iskljucivo na takmicenjima gde nema doping kontrole i ogranicenja u upotrbi opreme koja pojacava snagu dizanja. To je mesto gde se razdvajaju decaci od muškaraca. Ko je pobedio pobedio je sebe, svoje protivnike i težinu. Nema borbe sa sistemom u kojoj je nezavisni pojedinac osuden na poraz ili razvlacenje na krst doping afere.




Uopšte stalna zamena teza "nije zdravo" i "i nije eticki" je uvek prisutna u prici o steroidima u sportu. Ljudi koji su strastveni pušaci više decenija, koji imaju 3 - 4 teška napijanja nedeljno ne deluju mi mnogo zdravije od Ben Džonsona, Merion Džons ili Majkl Felpsa koji pliva, cini mi se, samo zbog nedostatka dokaza.

Srbija je jedna od onih zemalja gde možeš steroide da kupiš u apoteci, bez recepta. I to jeftino jer ih pravi domaca fabrika. Nešto ne vidim da smo zemlja sa rezultatima u dizanju tegova, biciklizmu ili boksu za tri koplja iznad ostatka sveta gde su steroidi zabranjeni. Ili oni znaju nešto što mi neznamo ili mi neznamo nešto što oni znaju. A i ne secam se da sam bio na nekoj sahrani "govorili smo mu da ne uzima steroide".

A kakvo je javno mnjenje na tu temu? Cigareta - može. Rakijica - aj po jednu. Kokain - jednu malu kratku liniju da šmrknemo. Steroidi - si ti lud, šta ti pada na pamet?

Da budem iskren prema sebi i prema citaocima ne smatram da je sportista koji trenira 6 sati dnevno 330 dana godišnje i ne koristi nikakve supstance koje ce mu poboljšati oporavak i razvoj mišica sa boljim izgledima da ostane nepovreden i zdrav od ovih drugih. Na protiv. Kao što trkacki auto zahteva specijalne gume, amortizere, šasiju, gorivo i ulja tako i vrhunski sportista današnjice zahteva maksimalnu pažnju u odabiru nacina ishrane i upotrebi rezultata. Pa da l ocekuju od nas da mislimo da je Majkl Džordan odigrao ono, onako i onoliko jeduci hranu kupljenu u dragstoru preko puta koju mu je spremala staramajka, povremeno mu dajuci da pije sok od borovnice "za krvnu sliku".

Za kraj cu navesti reci slavnog powerlifting gurua Luia Simonsa koje veoma lepo oslikavaju današnji sport "Ako ideš u rat ideš da ubiješ a ne da pogineš".


Beleške na margini 1

Kad vec pricamo o steroidima, pardon o STEROIDIMA, želeo bih da ukažem da svi lekovi i mnogi suplementi imaju osim pozitivnih i neka neželjena dejstva:
Ukoliko uzimate visoke doze u dužem vremenskom periodu može doci do promena u nervnom sistemu i pojave ošamucenosti, vrtoglavice, zujanja u ušima, gluvocu, glavobolju, zbunjenost, znojenje, osecaj mucnine i ubrzanog i produbljenog disanja, poremecaji vida i sluha. U kontraindikacije spadaju i oticanje kože i sluzokože, osip, svrab, koprivnjaca, grc disajnih mišica, pogoršanje astme, pad krvnog pritiska, postepeno oticanje lica, usana, jezika, guše i drugih delova tela, tipicno šaka ruku, ocnih kapaka i teškoce pri disanju, anemija, promene u broju i tipu krvnih celija, hemoliza.

Da ne zaboravimo i probleme sa varenjem, mucninu, gorušicu, povracanje, dijareju, želudacnocrevno krvarenje, cir, zatim krvarenje iz nosa, desni ili kože koja u pojedinim slucajevima može ugroziti život.

Ovo naravno nisu problemi koji mogu da snadu zdravog sportistu koji koristi steroide radi boljih rezultata, ovo su sve kontraindikacije uzimanja aspirina.


Beleške na margini 2

Istorija dopinga pocinje sa istorijom starih olimpijskih igara od 776 do 339 pre naše ere. I tada su se olimpijci nadmetali za ogromne privilegije, cist keš i status pa je razumljivo što su tražili nacine da poboljšaju svoj nastup. Koristili su specijalno pripremana vina za izdržljivost, jeli životinjske testiste i srca za snagu i žvakali halucinogene biljke za istrajnost i kontrolu bola.

Ni Rimljani nisu bili ništa drugaciji. Gladijatorske borbe i trke dvokolicama su cesto imale preko 50 hiljada posmatraca pa je motiv za pobedom bio jak. Osim grckih prehrambenih mudrosti Rimljani su uveli novinu jer su dopingovali i konje dajuci im derivat vina od meda.

Moderna upotreba dopinga pocinje krajem 19. veka i vezana je za derivate biljke koke. Vin Mariani kombinacija koke i vina je bio naširoko poznati napitak sportista i nazivan vinom sportista. Voleli su ga jer je davao osecaj moci i odlagao umor i glad.

1904 maratonac Tomas Hik je umalo umro koristeci koktel koji sadrži brendi i strihinin koji je fatalan u iole jacim dozama. Mnogi sportisti su tada koristili "multivitaminski" koktel koji je bio kombinacija svega: kokain, strihinin, heroin uz dve žlicice kofeina. Pricamo o vremenu do 1920 godine kada su kokain i heroin bili dostupni svima u apotekama, cesto i bez lekarskog recepta.

Pedesetih godina prošlig veka sportisti su poceli da koriste preparat nazvan "la bomba" baziran na amfetaminu koji je masovno korišcen medu vojnicima u drugom svetskom ratu radi smanjivanja osecaja umora kod teških fizickih napora.

1958. godine "otac steroida" Džon Bosli Zegler je kreirao prvi znan steroid "Dianabol" koji je bez problema registrovala Americka agencija za lekove.


1968 MOK je doneo prvi antidoping akt i listu zabranjenih supstanci i od zimskih olimpijskih igara u Grenoblu iste godine pocinje igranka "uhvati me ako možeš/hoceš" poznata i kao "anti doping kontrola"




Plaćanje pouzećem, po prijemu pošilke. Pošiljka se šalje brzom poštom.Vreme dostave 2-3 radna dana . Cena paketa (ispod 5.000 rsd) će biti uvećana po ceni tarifiranja brze pošte.

Ako kupujete proizvode čija ukupna vrednost prelazi 5.000 rsd dostava je BESPLATNA. Troškove brze pošte snosimo mi.

Za kupovinu preko 10.000 RSD uz besplatnu dostavu ostvarujete i popust od 10% 

Popular Posts From This Blog

VINSTROL-LOŠE VESTI

ISPOVEST JEDNOG KORISNIKA AAS

ANABOLIČKA FARMAKOLOGIJA-STANOZOLOL (winstrol)