SAGORITE SALO - TELESNE MASNOĆE
Svedoci smo da je današnje tržište sportskih suplemenata
prepuno različitih formula “za sagorevanje telesne masnoće” sa “obećavajućim
rezultatima”. Iako je nauka često zbunjujuća i nesaglasna, ipak je prosečno
informisanom potrošaču potrebno da bude zaista pravilno informisan, kako bi
umanjio šansu da bude prevaren prilikom kupovine, odnosno kako bi bolje razumeo
promene na svom telu i tome slično.
Činjenice o telesnoj
masnoći
Kako bismo stvari održavali jednostavnim u ovom tekstu ćemo
pod mastima podrazumevati onu želatinastu žućkastu masu ispod naše kože i oko
organa, koje je skoro uvek rezultat prejedanja, odnosno neaktivnog stila
života. Skoro svaki obrok koji unesemo sadrži
više kalorija nego što će telo u tom momentu iskoristiti, stoga se jedan
deo tog kalorijskog, a potom i energijskog viška skladišti u tkiva u telu koja
su specijalno namenjena upravo za skladištenje kalorija kako bi se nekada u
budućnosti, kada telu zatreba energija, iskoristile. Šećeri i pojedine aminokiseline
iz proteina se mogu skladištiti kao molekuli dugih lanaca koji se nazivaju glikogen. Najveće rezerve glikogena u
ljudskom telu su u skeletnim mišićima i jetri.
Naravno, masnoće i višak šećera
se itekako mogu skladištiti i kao masno tkivo. Masti se najčešće skladište u
tzv. adipoznom tkivu, koje se u najvećoj meri sastoji od belih masnih ćelija.
Postoje i druge vrste masnih ćelija-smeđe i žute, ali one imaju drugačije
funkcije. Iako većina ljudi smatra adipozno tkivo potpuno nepotrebnim i ružnim,
ono je u stvari vitalno za održavanje života i učestvuje u veoma važnim
telesnim procesima. Adipozno tkivo skladišti energiju koju će telo koristiti u
fazama iscrpljenosti i posta, dakle u periodima bez kalorija ili pri niskom
unosu kalorija. Ovo ujedno sprečava da telo koristi masnoće iz tkiva i organa
kao što su arterije, jetra i utiče na oslobađanje hormona koji se ponašaju kao
glasnici i utiču na okidanje metaboličkih procesa u celom telu.
Masne ćelije najbolje funkcionišu kada nisu preopterećene.
Dugo je bilo prihvaćeno stanovište da ljudi žive život sa istim brojem masnih
ćelija kao na rođenju, za šta danas znamo da je pogrešno. Broj masnih ćelija je promenljiv i može rasti, ali ne toliko ubrzano. Znatno
brži proces od porasta broja masnih ćelija u telu jeste uvećanje obima postojećih masnih ćelija. Masne ćelije koje su se
veoma uvećale nazivaju se hipertrofne, a prisustvo ovih ćelija u telu okida
signale koji alarmiraju da je telo u toksičnom okruženju, tj. da nije zdravo.
Ne gubite iz vida: neumerenost u jelu i
piću je greh, gojaznost je bolest! Za gojazne ljudi jedna od glavnih
prednosti gubljenja telesne težine odnosi se i na umanjivanje obima masnih
ćelija koje su se preterano uvećale.
Dakle, upoznavajući način na koji se masno tkivo uvećava,
odnosno zašto i kada telo sagoreva
postojeće telesne masnoće nam je veoma važno kako bismo bolje razumeli naučnu stranu procesa sagorevanja masnoća. Da bi
masne ćelije uvećavale zapreminu potrebno je da u krvi skoro konstantno budu
prisutne cirkulišuće masnoće trigliceridi i lipoproteini, ali i da na snazi
budu signali koji aktiviraju enzime na membranama masnih ćelija koji razgrađuju
trigliceride u glicerol i slobodne masne kiseline. Pored toga, masnoće su često
prisutne u krvi i kao lipoproteini. Mnogi i danas ne znaju da se masti sastoje
od tri masne kiseline prikačene za glicerol. Trigliceridi ne mogu biti
apsorbovani u masne ćelije, ali kao glicerol i masne kiseline mogu. Masnoće su
skladištene u formi masnih globula, koji su inertni, neaktivni. Upravo zato su
naučnici dugo smatrali da su masne ćelije samo tkivo za skladištenje, ne i
tkivo koje utiče na ostatak tela i
metaboličkih procesa.
Stimulacija
razgradnje masnoća
Jedan enzim imena lipoprotein lipaza LPL se otpušta
signalizacijom upravo iz masnih ćelija i ima funkciju da razgrađuje
lipoproteine. LPL se najčešće aktivira u stanju sitosti, tj. kada telo
raspolaže optimalnom količinom kalorija (tokom i nakon obroka), tokom veće
koncentracije glukoze (šećera), ili pri dejstvu insulina. Vežbanje ili fizički
stres druge vrste umanjuje aktivnost LPL. Druga tkiva imaju drugačije odgovore
na LPL, primera radi vežbanje ili period posta uvećava prisustvo LPL u
skeletnim mišićima. Ovo je i prilično logično: kada ste siti telo će usmeriti
kalorije u rezerve da bi se u budućnosti mogle koristiti. Kada ste fizički
aktivni ili gladni, kalorije će biti usmerene u metabolički aktivne delove
vašeg tela, radi obezbeđivanja energije.
Glavna poruka na ovom mestu je: izbegavajte obroke gobate hidratima, kontrolišite aktivnost insulina,
trudite se da nakon obroka ne mirujete, kako biste stimulisali protok krvi i
aktivnost LPL u mišićima umesto u masnim ćelijama. Nažalost, danas su mnogi
pojedinci, posebno gojazne osobe, rezistentni na insulin. Ovo znači da im je
koncentracija insulina u telu uglavnom povišena i da nakon obroka oslobađaju
više insulina nego što je to uobičajeno. Takođe, vrlo često su im masne ćelije
preterano uvećane, o čemu je bilo reči.
Ove ćelije dodatno usporavaju
aktivaciju LPL i često utiču na uvećano otpuštanje slobodnih masnih kiselina u
krvotok. Iako ovo može delovati kao gubitak masnoće, u stvari se završava
gomilanjem telesnih masnoća u različitim mestima, što se negativno odražava na
metabolizam. Fizički neaktivni ljudi sa izraženim masnim naslagama često
dobijaju i tzv. metabolički sindrom, koji uzrokuje povišen krvni pritisak,
izloženost riziku od dijabetesa tipa II, kao i kardiovaskularnih oboljenja.
Lekovi ili suplementi koji mogu pomoći u umanjivanju
skladištenja masnoća u telu često rade po principu blokiranja upijanja skroba i
masti u crevima,odnosno pomažu poboljšavanje insulinske osetljivosti.
Enzimi masnih ćelija
i hormoni za gubitak masnoća
Gubitak telesne masnoće takođe je pod uticajem i kontrolom
receptora i enzima na i u masnim ćelijama. S obzirom da smo već istakli u kojim
okolnostima i stanjima se dešava skladištenje telesne masnoće, treba sada
spomenuti kada dolazi i do gubitka telesne
masnoće: u stanju posta (duži period bez unosa kalorija), u hipoglikemijskom
stanju (nizak šećer u krvi), kada je uvećano lučenje hormona koji imaju
suprotno dejstvo od insulina, tokom prolongiranih fizičkih aktivnosti ili
stresa.
Izvor: musculardevelopment com