PROTEINSKA SINTEZA - KOJE DOZE SU OPTIMALNE?
Naučnisi
sa jednog američkog univerziteta su želeli da ispitaju u kojoj meri je moguće stimulisati proteinsku
sintezu kod zdravih, starijih osoba i koje dnevne doze unetih proteina su
potrebne da bi se ovi mehanizmi okinuli.
Studija
koju ćemo vam u nastavku predstaviti bavila se istraživanjem promena u
intramuskularnim nivoima esencijalnih masnih kiselina – EMK, kao i BCAA, kao i
ispoljavanja „proteinske pumpe“ p70S6K kod Thr389, markera proteinske sinteze.
Sve ovo bi trebalo da se prati i ispita pošto bi se ispitanici u kontrolnoj
grupi studije podvrgli racionalnom težinskom treningu, kao i dijeti bogatoj
proteinima životinjskog porekla.
Ukoliko
ste upućeniji u ovu temu, sada se sigurno pitate postoji li neki
najrespektabiljniji kriterijum kojim bismo izmerili intenzitet, količinu
ispoljene proteinske sinteze. Nažalost ne, bar ne još uvek.
Prethodni rezultati
Prethodna
istraživanja dala su zaključak da bi unos visokokvalitetnih proteina nakon težinskog
treninga u dozama od 20g (protein iz
jaja, studija „Moore, 2009“) ili whey praha (studija „Witard, 2014) mogao
značajno uvećati sintezu proteina kod mladih
i zdravih vežbača. Takođe, veliki broj studija u kojima su ispitanici bile
osobe starije od 60 godina ponudio je zaključak da starije osobe ispoljavaju
slabiju anaboličku signalizaciju i MPS odgovor na unos proteina, težinski
trening, kao i kombinaciju težinskog treninga i unosa proteina, nego mlađi
ispitanici (studije „Fry 2011“, „Burd 2013“ i druge). Ovaj fenomen naučnici su
označili kao zavisnost anaboličkog odgovora tela od godina starosti.
Ipak,
ono što je veoma zanimljivo spomenuti, jeste da je pokazano da dodatni unos
doze proteina preko onih već pomenutih 20g koji su izazvali anabolički odgovor
kod mladih vežbača (dodatna doza je takođe sadržala 20g proteina iz istih
izvora) uzrokuje znatno veću sintezu proteina kod starijih osoba, dok kod
mladih skoro da ne nudi jači odgovor tela. (studija „Yang 2012“, studija „C.
Venne 2013“).
Ono
što je takođe od velike važnosti za studiju, kao i za ranije kritike koje su se
odnosile na nedovoljno praćenje MPS odgovora jeste okolnost da deficit u
ishrani indukuje p70S6K fosforilaciju što može bar minimalno potpomognuti
anabolički odgovor u starijim skeletnim mišićima, pa je upravo zato merenje
p70S6K fosforilacije kod starijih ispitanika (muškarci starosti 71 godine)
prilikom uvećanog unosa proteina nakon težinskog treninga (tri serije sa 8-10
ponavljanja čučnja na smit mašini, leg presa i sedeće ekstenzije kvadricepsa sa
opterećenjem od 80% 1RM) od ne tako velike važnosti kao što se ranije činilo.
Vežbanje i suplementacija
kao dobitna kombinacija
Vežbe
koje su ispitanici radili izvodile su se kružno, uz odmor od 1 minuta između
svake vežbe, kao i odmor od 3 minuta između svake serije, pa je bilo potrebno
oko 20 minuta da se trenažni protokol završi. Odmah potom ispitanicima je
davano piće od 350 mL nekalorijske tečnosti (placebo grupa) odnosno 4 različite
doze whey koncentrata u kontrolnoj grupi od 10, 20, 30 i 40 grama.
Ispitanicima
je rečeno da piće treba da popiju u roku od dva minuta po dobijanju. Potom su
svi ispitanici odmarali tokom četiri naredna sata, a biopsija mišićnog tkiva
rađena je nakon dva i nakon četiri sata po završetku treninga.
Rezultati
Istraživači
su jasno primetili zavisnost u uvećanju p70S6K od porasta doze whey proteina,
kao što je i ranije bilo zabeleženo u studijama sa starijim ispitanicima
(studija „Yang 2013“). Štaviše, promene u fosforilaciji p70S6K nakon 2 sata od
završenog treninga jesu u korelaciji sa dozom unetih proteina (r=0.51, P manje
od 001), a ustanovljeno je da je korelacija znatno izraženija sa
intramuskularnom koncentracijom leucina (r=0.32, P= 0.026).
Dalje,
intramuskularna koncentracija BCAA, posebno leucina, izgleda da je od velike
važnosti za otvaranje anaboličke signalizacije kod starijih mišića u fazi
oporavka od težinskog treninga.
Suština
U
odsustvu egzaktnih kriterijuma za merenje proteinske sinteze (MPS), studija ne
može precizno dati odgovor da li bi stariji vežbači trebalo da unose više
proteina kako bi indukovali sintezu jednaku onoj koja se ostvaruje kod mlađih
vežbača, ali makar možemo biti sigurni da ova praksa ne bi štetila starijim
vežbačima, pa ako bismo malo progledali kroz prste i dopustili slobodu da
zaključimo, onda bismo mogli rekli da ova studija možda može ukazati da u ovom
slučaju više ipak znači bolje.
Izvor:
suppversity.com