SATELITSKE ĆELIJE i TESTOSTERON
Ukoliko ste fan bodibildinga ili nekog sporta snage,
potrebno je da veliki deo svoje pažnje usmerite na proverene informacije i
iskustva, a posebno i da pratite nova dostignuća.
Kada je u pitanju mišićni rast, mnoge bi trebalo da zanima
novo saznanje do kojeg su došli istraživači: testosteron enantat (davan u progresivno uvećavanim dozama) može
dovesti do uvećanja broja satelitskih ćelija kod zdravih muškaraca. Ukoliko
niste upoznati sa značenjem i funkcijom satelitskih ćelija sada ćemo samo veoma
uopšteno reći da su one jedan od ključnih faktora rasta skeletnih mišića! Koja
je njihova funkcija? Satelitske ćelije učestvuju u regeneraciji i oporavku
zrelih mišićnih vlakana skeletnih mišića.
Zašto
je ovo važno?
Prvo što treba imati u vidu jeste okolnost da zrela mišićna
vlakna nemaju više potencijal da izvode mitozu, odnosno ćelijsku deobu. Za
razliku od ćelija jetre (koje se mogu deliti i regenerisati prilično dobro)
mišićne ćelije to ne mogu, ili bar mi ne znamo da izazovemo taj mehanizam još
uvek. Ali, i ovo je upravo veoma važno,
satelitske ćelije koje se nalaze na periferiji mišićnog vlakna mogu da se dele
i doprinose značajno u više mehanizama koji su od koristi po mišićna vlakna,
posebno nakon težinskog treninga ili druge fizičke aktivnosti. Koje bi bile
osnovne funkcije satelitskih ćelija?
To bi bile:
-popravka, regeneracija oštećenih mišićnih vlakana
-pospešivanje zadebljavanja postojećih mišićnih vlakana, mišićna hipertrofija
-pospešivanje uvećanja broja mišićnih vlakana, mišićna hiperplazija
-popravka, regeneracija oštećenih mišićnih vlakana
-pospešivanje zadebljavanja postojećih mišićnih vlakana, mišićna hipertrofija
-pospešivanje uvećanja broja mišićnih vlakana, mišićna hiperplazija
Dakle, za svakoga ko
trenira za mišićni rast funkcije satelitskih ćelija su nesumnjivo važne. Prve
dve stavke trebalo bi da budu prilično jasne, a kada je u pitanju treća, prvo
treba istaći da se hiperplazija može desiti vrlo retko. Realno gledano, samo
pojedinci koji treniraju na najvišem nivou i koji su stvarno genetski
superiorni možda mogu svedočiti o
tome. Ovo bi ukratko bile najvažnije funkcije ovih satelitskih ćelija. Ali,
obratimo još više pažnje u nastavku.
Mišićna memorija i
satelitske ćelije
jeste li se zapitali zašto je vaš početni napor da izgradite
mišićnu masu tako težak? Ili, zašto kada već nakon određenog vremena steknete
mišićnu masu, ali iz nekog razloga prestanete da trenirate, izgleda kao da lakše vraćate pređašnju formu? I da se
na ovom mestu doda i sledeće: vraćanje prethodne forme izgleda još lakše ako
ste koristili androgene?
Evo koji bi uzroci ovim okolnostima mogli biti. Ističemo
“mogli biti” iz razloga što kada se govori o ćelijskim mehanizmima i
funkcijama, vrlo je teško iznositi postulate, stoga prihvatimo da bi ovo u
nastavku moglo biti najverovatnije.
Prilikom vežbanja sa opterećenjem, posebno ukoliko pojedinac
naglašava negativna, odnosno ekcentrična ponavljanja, oštećenja na mišićna
vlakna koja se tom prilikom javljaju aktiviraju
satelitske ćelije i proliferaciju. Kada ove ćelije proliferiraju, one
primarno čine dve stvari: popravljaju oštećenja vlakna i doprinose
zadebljavanju tih vlakana (uvećavanju njihove mase) čineći ih naravno većim.
Ali, kada satelitske ćelije ovo izvode, one uzrokuju i uvećanje broja ćelijskih jedara u mišićnim vlaknima.
Zašto je ovo važno? Pa, najjednostavnije je da ćelijska
jedra shvatite kao mozgove ćelija, konkretno mišićnih ćelija jer pričamo o
mišićnim vlaknima. Jedra “odlučuju” koliko proteina i kojih proteina će biti
sintetisano u ćeliji, što je vrlo logično od velikog značaja za bodibildere.
Pa, uvećanjem broja jedara u mišićnoj ćeliji, ona dakle ima “više mozga”
prilikom donošenja odluka, da postavimo stvari baš plastično. Više jedara znači
bolju, precizniju kontrolu svih procesa u mišićnim ćelijama, što između ostalog
znači i to da mišićne ćelije postaju
znatno osetljivije i na stres usled treniranja, ali i na stanje netreniranja
ili slabijeg treniranja.
Recimo, primera radi, da pojedinac napravi pauzu u
treniranju od oko 3 meseca. Vrlo verovatno će izgubiti i na obimima i na
fizičkog snazi. Nakon ove pauze vežbač počinje ponovo da trenira i primećuje da
u vrlo kratkom periodu vraća veliki deo svoje prethodne forme i fizičke snage.
Zašto?
Najverovatnije upravo zato što usled uvećanog broja jedara u
mišićnim ćelijama one postaju osetljivije na spoljašnje nadražaje i brže
reaguju na njih. Posledica toga je mišićni rast i napredak u fizičkoj snazi koji se ostvaruju osetno
brže nego ranije.
Studija UCLA
Grupa istraživača sa
UCLA (predvođena doktorom Basinom) izvela je jedan od veoma interesantnih
zaključaka koji se odnose na administraciju androgena kod zdravih ljudi. Mnogim
vežbačima ne zvuču kao novitet kada se kaže da progresivno uvećanje doza
androgena po pravilu vodi i uvećanju mišićnih vlakana. Pored toga, takođe smo
svesni i da su štetne posledice upotrebe androgena malo preuveličane danas.
Nezavisno od ovoga, ono što je istraživačima UCLA grupe pošlo za rukom jeste to
da su uspeli jasno da pokažu da administracija
androgenima zaista indukuje dugoročni ergogenski efekat na ljude.
U studiji ispitivali su zavisnost broja satelitskih ćelija i
broja ćelijskih jedara u mišićnim vlaknima mišića vastus lateralis u dva
perioda: pre terapije i nakon terapije agonistom hormona GnRH, kao i 125,300
ili 600 miligrama nedeljno testosteron enantata-TE. Primećeno je da
administracija TE u dozama od 300 i 600 miligrama nedeljno značajno uvećava broj jedara u mišićnim ćelijama kod muškaraca
ispitanika.
Dodatno, procenat satelitskih ćelija bio je najviši u grupi koja je dobijala najvišu
dozu od 600 mg nedeljno i veći za 15% od grupe koja je dobijala dozu od 300
mg nedeljno (koja je zabeležila uvećanje broja satelitskih ćelija za 2,5% u
odnosu na grupu sa nižom dozom). Takođe, primećeno je da je i apsolutni broj satelitskih ćelija uvećan i
u grupi koja je dobijala 300mg nedeljno i u grupi koja je dobijala 600 mg
nedeljno!
Istraživači su zaključili da je promena u koncentraciji
satelitskih ćelija bila korelativna sa
promenama u ukupnom i slobodnom testosteronu.
Prema istraživačima: “Rast
mišićnih vlakana usled administracije sa TE povezan je sa uvećanjem broja
satelitskih ćelija, kao i sa proporcionalnim uvećanjem broja jedara u mišićnim
vlaknima, kao i sa promenama ultrastrukture satelitskih ćelija”.
Šta ovo sve u prevodu znači?
Vrlo prosto: administracijom TE (još uvek ne možemo tvrditi
da i drugi androgeni mogu dati isti efekat, ali moglo bi se pretpostaviti da mogu) moguće je
aktivirati satelitske ćelije! Što su više doze, efekti su izraženiji!
S obzirom na to da TE direktno
utiče na satelitske ćelije, postaje jasno zašto pojedinci toliko vidno i
brzo napreduju prilikom uzimanja, odnosno uvećanja doza androgena. Sa uvećanim
brojem satelitskih ćelija kao i jedara unutar mišićnih vlakana, moglo bi se
skoro sigurno istaći da mišićna tkiva postaju veoma osetljiva na spoljašnje
nadražaje. Drugim rečima, ukoliko vežbač trenira odlično, hrani se odlično i
uzima TE, rast će sigurno doći!
U suštini, TE utiče na strukturu mišićnih vlakana i
kvantitativno i kvalitativno. Ovde bi trebalo ubaciti i jednu napomenu. Znamo
da kreatin takođe može aktivirati
satelitske ćelije. Možemo se zapitati da li bi kombinacija TE i kreatina
dala pojačane efekte?
Testosteron i
zdravlje
Svako ko se informisao o androgenima nije mogao zaobići i
priče o neželjenim posledicama, koje se nekad opisuju veoma ekstremno. Ono što
je čudno na ovom mestu jeste da postoji
prilično veliki raskorak između posledica koje se spominju u literaturi i onih
koje su primećene kako u studijama tako i u neposrednom svakodnevnom iskustvu
pri upotrebi.
Nezavisno ot toga, jasno je da, kao što je to slučaj sa svim
telesnim hormonima, postoje i rizici i
koristi upotrebe, koje svaki prosečno pametan vežbač treba da ima u vidu.
Studija “Singh” ispitivala je posledice doziranja TE na različite
zdravstvene parametre kod 61 zdravog muškarca starosti 18-35. Ispitanici su
dobijali različite doze: 25, 50, 125, 300 ili 600 miligrama nedeljno, tokom 20
nedelja. Istraživači su se postarali da svi ispitanici unose identičan broj
kalorija, kao i identične doze proteina.
Primećeno je da je nivo HDL
holesterola u krvnoj plazmi (dobrog holesterola) opao samo u grupi koja je dobijala doze od 600 mg nedeljno. Sa
druge strane, serum ukupnog holesterola, zatim LDL holesterola (lošeg),
triglicerida, VLDL holesterola, apolipoproteina B (visok nivo indicira
zapušenost krvnih sudova i opasnost od srčanog udara), C-reaktivnog proteina
(parametar opasnosti od moždanog udara) nije
bio značajnije promenjen ni u jednoj od ovih grupa.
Na kraju, istraživači su zaključili da “Značajna uvećanja
kvalitetne mišićne mase i fizičke snage ispitanika nisu uzrokovala uvećanja
opasnosti od oštećenja kardiovaskularnog sistema”. Takođe treba primetiti da
vežbanje, posebno aerobne aktivnosti mogu itekako stimulisati uvećanje koncentracija
HDL. Da li bi izvođenje ovih aktivnosti možda ublažilo ili neutralisalo pad HDL
koncentracija do kojih je došlo u grupi sa najvišom dozom? Možda.
Nezavisno od toga,
mora se zapamtiti da su posledice upotrebe androgena direktno zavisne od doza,
kao i od vrste androgena odnosno kvaliteta. Kao što nisu ni svi proteini ni
hidrati isti niti daju iste efekte, slično je i sa androgenima.
Izvor: musculardevelopment.com