IGF-1 i MIŠIĆNI RAST
NAPOMENA
Svrha ovog
texta je da citaoce informise o
ovoj sve popularnijoj temi. Tekst
nemojte shvatiti kao savet ili uputstvo
za koristenje I obavezno se konsultujte
sa lekarom pre upotrebe bilo kojih vrste
lekova!
Tekst je
preveden u orginalu sa engleskog jezika sa sajta Musculardevelopment. com, a Ogistra shop
ne preuzima odgovornost za tacnost informacija navedenih u tekstu u celosti ili
bilo kom njegovom delu.
Danas
je prosto zadivljujuće u kojoj meri i koliko brzo nauka utiče na način na koji
ozbiljni vežbači i takmičari treniraju. Ono što nas je iskustvo do sada naučilo
jeste da, ukoliko želimo da konstantno
ostvarujemo napredak u formi i našem znanju, nauka je definitivno naš najjači
saveznik, pod uslovom da je pojedinac naravno voljan da prati novitete i da
unosi novine i promene u svoje postojeće protokole.
Ovo
posebno ukoliko se neko novo saznanje kosi sa tradicionalnim principima u svetu
fitnesa i bodibildinga. Upravo jedno takvo novo saznanje moglo bi se odnositi
na jak ljudski hormon, iGF-1 koji se sintetiše u jetri. Ranije smo u literaturi
mogli naći mnogo naslova koji, između ostalog, govore da je jedan od značaja
režina ishrane sa niskim unosom hidrata i taj da promoviše lučenje hormona
rasta-GH, odnosno hormona IGF-1 u jetri.
Pa shodno tome, mnogi su verovali da
sve što promoviše lučenje IGF-1 bi trebalo da bude pozitivno za vežbača. Slično
tome, čitali smo i da vežbanje visokim intenzitetom takođe promoviše lučenje
GH, odnosno IGF-1, ali poslednjih meseci pojavljuje se ozbiljna literatura,
respektabilnih autora koji govore suprotno: da IGF-1 i nije tako dobar
medijator mišićnog rasta.
IGF-1: biologija
IGF-1
se naziva hormonom „sličnim insulinu“ zbog sposobnosti da stimuliše apsorpciju
glukoze u masne i mišićne ćelije. IGF-1 ima oko 50% istih aminokiselina u
svojoj strukturi kao insulin. Do sada znamo za dva saznanja o IGF-1 posebno o
njegovim efektima na tkiva na molekularnom nivou: hipoteza „Somatomedin“ tvrdi
da većina, ako ne i svi, efekti hormona rasta polaze od dejstva IGF-1 koji se
luči u jetri.
Postaje sve jasnije da lokalna sinteza IGF-1 ima uticaja ili na
okolne ćelije ili na onu koja neposredno učestvuje u lučenju hormona. S tim u
vezi mnoge studije ukazuju na to da kod ispitanika kod kojih je hormon rasta
ispod donje granice, sistematsko unošenje IGF-1 između ostalog vraća u normalu
i nivo GH. Pomenuta hipoteza je kasnije revidirana teorijom dvostrukog dekstva
koja pravi razliku između neposrednih efekata GH na periferna tkiva koji nisu
posledica IGF-1 i indirektnih efekata GH koji su stimulisani lokalnom sintezom
IGF-1 na nivou tkiva.
Primera radi, direktni efekti GH bili bi: uvećanje
apsorpcije aminokiselina u mišićna tkiva, što potom uzrokuje i izraženiju
sintezu proteina, otpuštanje glukoze iz jetre, mobilizacija masti u telu,
ketogeneza u jetri i otpuštanej IGF-1 iz
jetre. Suprotno insulinu cirkulišuća plazma IGF-1 izgleda da se ponaša
nezavisno od dijurnalnih varijacija. Interesantno, koncentracije IGF-1 u serumu
su oko 1000 puta jače nego insulina.
Rast
skeletnih mišića zavisi najmanje od tri glavna molekularna procesa: sinteza
proteina, aktivnost satelitskih ćelija, transkripcija gena. Svaki od ovih
procesa promoviše rast po drugačijem mehanizmu. A zanimljivo je istaći da IGF-1
ima uticjaa na sve ove mehanizme!
Ipak, treba se zapitati ako je IGF-1
deriviran iz jetre medijator mišićnog rasta, kako to da u okviru studija
utrenirani muški ispitanici koji su zabeležili mišićni rast tokom studije nisu pokazali promene u serumu IGF-1. Ističe
se da je IGF-1 mnogo jači aktivator rasta nego insulin, da aktivira šest puta
više gena koji su povezani sa razvojem mišićnih ćelija.
Intramuskularni IGF-1:
najbitniji faktor mišićnog rasta?
Mnogi
mehanizmi rasta i dalje ostaju nedovoljno istraženi, ili potpuno nepoznati,
ipak danas postaje očigledno da IGF-1 ima uticaja na mišićnu hipertrofiju. Ali
stvari ipak nisu tako proste. Jedna studija iz 2004.godine u trajanju od 10
nedelja pokazala je da kod ispitanika koji su na kraju studije ostvarili
mišićni rast nije zabeležena promena u plazmi IGF-1 u stanju mirovanja.
Stoga,
lokalni mehanizmi rasta u mišićima (IGF-1 sintetisan u mišićima) izgleda da
imaju mnogo značajniju ulogu nego
cirkulišući faktori, bar kada je u pitanju mišićni rast kao posledica
težinskog treninga. Treba takođe zapamtiti da mlađe žene koje ne koriste
hormonske kontracepcije (estrogen) imaju oko 80% više GH neko muškarci, dok one
koje uzimaju oralne kontracepcije imaju 117-125% više GH nego muškarci.
Dodatno, u stanju mirovanja, žene takođe imaju i više koncentracije IGF-1.
Jedna
od veoma iznenađujućih studija u skorije vreme izvedena je od strane Markusa
Bamana i tima saradnika koja je veoma dobro dokazala vezu između maksimalnih
ekcentričnih čučnjeva (radi maksimizacije mišićne tenzije) i uvećanja mišićnog
IGF-1 mRNA (uvećanje mRNA znači da je uvećana i aktivnost gena u mišićnim
tkivima) i uvećanja koncentracije mišićnih androgenskih receptora. Interesantno,
studija nije zabeležila promene u plazma koncentracijama IGF-1 niti
testosterona nakon protokola.
Sve je u mišićima
Više
istraživača iznelo je zaključkne da su napretci u snazi i mišićnom rastu
povezani sa intramuskularnim faktorima
rasta, koji se odvijaju nezavisno od
perifernih hormona i njihovih koncentracija, kao što je IGF-1. U jednoj
nedavnoj studiji upravo je proveravana ova hipoteza, a istraživači su uspeli da
naprave razliku između efekata zamora mišića usled rada sa opterećenjem, IGF-1
iz jetre i IGF-1 iz mišićnih tkiva. Iznenađenje je usledilo kada je grupa
miševa koji su bili u deficitu IGF-1 iz jetre stavljena na intenzivne vežbe sa
opterećenjem.
Suprotno pretpostavci da ova grupa miševa neće zabeležiti rast,
desilo se upravo to: kao reakcija na rad pri opterećenju mTOR se kod ovih
miševa aktivirao u istoj meri kao u kontrolnoj grupi. Ovo preispituje u kojoj je meri IGF-1 iz jetre značajan za rast mišića. Istraživači
ove studije ponudili su zaključak da aktivacija mTOR i mehanizmi rasta su skoro
u potpunosti određeni mehaničkim opterećenjem prilikom mišićnih kontrakcija,
kao i intenzitetom stresa koje rad pri opterećenju ostavlja na mišić, a ne
produkcijom IGF-1 u jetri.
Miševi u deficitu seruma
IGF-1 ostvarili mišićni rast
Ono
što je pomalo frustrirajuće jeste okolnost da i danas još uvek precizno ne
znamo mehanizme kojima GH i IGF-1 utiču na adaptacije skeletnih mišića na
kontinuirani težinski trening. Ako uvećanje koncentracije IGF-1 u jetri utiče
na rast, zašto onda mnogo studija u kojima se upotrebljava GH (a koji utiče na
uvećanje seruma IGF) ne uspeva da pokaže uticaj na mišićni rast?
Sve
više je literature koja pokazuje da cirkulišući
IGF-1 nije baš neophodan za izazivanje mehanizama rasta usled težinskog
opterećivanja skeletnih mišića.
U
jednoj studiji objavljenoj u respektabilnom časopisu istraživači su podrobno
ispitivali značaj IGF-1 deriviranog u jetri na mišićni rast. Za potrebe studije
istraživači su razvili miševe koji su bili u deficitu seruma IGF-1 u jetri, ali
je IGF-1 deriviran u mišićnim tkivima bio optimalan. Jedno od prilično
interesantnih saznanja bilo je da organizam, u stanju kada je u deficitu sa
IGF-1 u jetri, pokušava da nadoknadi taj
minus tako što uvećava produkciju GH, što je u studiji zapaženo jer su
miševi imali veoma visoke nivoe GH!
Pre i nakon vežbi pod opterećenjem ovi
miševi imali su deficit od 80-85% seruma IGF-1 u poređenju sa normalnim
vrednostima. Interesantno je bilo primetiti na kraju studije da se uvećanje
kvadricepsa mišića kod ovih miševa desilo,
odnosno da nije bilo značajnije razlike
u ostvarenom rastu između miševa u deficitu sa IGF-1 i onih u kontrolnoj grupi (sa
normalnim vrednostima IGF-1).
Istraživači
su zaključili da manjak IGF-1 iz jetre nije imao negativnog uticaja ni na radne
performanse, niti na ostvareni mišićni rast. Dodatno, izgleda malo verovatnim
da je povišen nivo GH doprineo potonjem rastu usled rada pd opterećenjem, s
obzirom na to da je reakcija mišićnog IGF-1 na vežbanje bila skoro identična
kao kod grupe miševa koji su bili u deficitu sa IGF-1 a i s obzirom na to da je
signalizacija GH bila blokirana vežbanjem.
Na
kraju, poruka koju vežbači treba da ponesu jeste da nema potrebe da se opterećuju režimima ishrane koji promovišu
lučenje IGF-1, odnosno ne treba da apsolutno prihvataju tvrdnje kako je IGF-1
esencijalan za mišićni rast.
Sudeći
prema novijim saznanjima, izgleda mišićni
i intramuskularni iGF-1 imaju više značaja za mišićni rast nego IGF-1 deriviran
iz jetre.
Izvor:
musculardevelopment.com