CIJALIS-BUDUĆI SPORTSKI SUPLEMENT?
NAPOMENA
Svrha ovog
texta je da citaoce informise o
ovoj sve popularnijoj temi. Tekst
nemojte shvatiti kao savet ili uputstvo
za koristenje I obavezno se konsultujte
sa lekarom pre upotrebe bilo kojih vrste
lekova!
Tekst je
preveden u orginalu sa engleskog jezika sa sajta "Musculardevelopment.com" , a Ogistra shop
ne preuzima odgovornost za tacnost informacija navedenih u tekstu u celosti ili
bilo kom njegovom delu.
“Svi sportisti koje treniram je uzimaju. Korisnija je od
kreatina u okviru suplementacije“, Viktor Konte. Viktor Konte ovde misli na vijagru. Kao i pomenuti
preparam i cialis se koristi za rešavanje problema sa erekcijom. Koja bi bila
razlika između ova dva preparata?
Iako oba preparata daju efekte tako što
blokiraju dejstvo enzima koji se zove fosfodiesteraza koji uvećava
vasodilataciju, sa farmakološkog aspekta postoje razlike između vijagre i
cijalisa. Jedna od prvih jeste ta da cijalis ima duže vreme dejstva, oko 17,5
sati, dok vijagra 4-5 sati, slično kao i levitra. Molekularna struktura
cijalisa znatno se razlikuje od vijagre, a osnovna prednost prvog preparata
jeste što nema vizuelnih neželjenih efekata upotrebe za razliku od vijagre.
E
sad, koja bi bila primena ovih preparata za vežbače? Pa, imajući u vidu da su
NO reaktori među najprodavanijim
suplementima danas, mnogi vežbači govore da
uzimanjem cijalisa osećaju bolju
prokrvljenost nego uzimanjem NO, a čak se i oporavak, prema njihovom mišljenju,
ubrzava.
Mnogi
smatraju da se ovi efekti dobijaju usled uvećanog dopremanja nutrijenata do
radnih mišića, ili na neki drugi mehanizam. Cijalis ima slične vasodilatorne
(spuštanje krvnog pritiska) efekte kod zdravih subjekata u poređenju sa
vijagrom. Ovo je zaključeno u studiji u kojoj su se koristile doze 10 ili 20
mg, što je dovelo do redukcije krvnog pritiska za oko 4,3mg. Mnogi eksperti
danas tvrde da azot oksid samo poboljšava
performanse u okruženju oskudnom od kiseonika, kao što je slučaj kada se
trenira na većoj nadmorskoj visini ili u okruženju sa veoma zagađenim vazduhom.
Predsednik jedne ugledne sportske organizacije tvrdi: „Sa naučnog stanovišta,
jedini dokaz da vijagra poboljšava sportske performanse definisan je kada se
treniralo na visokim nadmorskim visinama. Ovo je razlog zašto vijagra nije
uključena na listu zabranjenih preparata za sportiste“. Pa, ukoliko zaista ne
daje efekte, zašto je onda tako masovno korišćena među sportistima, posebno
među olimpijskim dizačima tegova.
Sa druge strane, do sada postoji mali broj
studija o efektima cijalisa na sportske performanse, a među njima nije bilo
potvrda o korisnosti uzimanja ovog suplementa.
Jedna
od takvih studija iznela je zaključak: „14 mladih i zdravih muškaraca su dobijali
doze od 20mg cijalisa ili placebo, da bi potom izvodili trening visokog
intenziteta na traci za trčanje. Istraživači smatraju da pojedinačna doza
cijalisa nije dala nikakve pozitivne efekte na performanse prilikom aktivnosti,
niti na toleranciju na vežbanje (usporavanje zamaranja), niti je bilo ikakvih
kardiopulmonarnih odgovora“.
Druga
studija izvedena je kroz tri najbrža sprinta koja su ispitanici mogli izvesti.
Ispitivala je da li doza cijalisa ima uticaja na aerobni kapacitet ispitanika.
Studija nije pokazala značajnije razlike u eksplozivnosti ispitanika obe
grupe, niti njihove prosečne snage
prilikom trčanja, niti indeksa zamaranja. Ipak, nije sve bilo tako mrtvo, pa pred kraj
zaključka istraživači iznose: „Cijalis
nije dao efekta iz razloga što je vreme za stvaranje i oslobađanje sile kod ove
aktivnosti bilo veoma kratko. Ali, u aktivnostima u kojima se maksimalna snaga
ispoljava i dostiže tokom nekoliko sekundi, suplementacija cijalisom može biti
korisna“.
Imajući
ovaj zaključak postaje logično zašto je upotreba ovih preparata tako uobičajena
kod poverliftera i olimpijaca. Upravo iz razloga što se njihove aktivnosti
uklapaju u pretpostavku istraživača pomenute studije.
NO suplementi uvećavaju
aktivnost satelitskih ćelija
Danas
znamo da je jedna od posledica starenja umanjena sposobnost našeg organizma da
izaziva anaboličke reakcije usled vežbanja. Takođe je poznato da kako starimo
naše satelitske ćelije takođe smanjuju svoju aktivnost.
Jedna od pretpostavki
zašto se ovo dešava jeste i da ta se kako
starimo sinteza azot oksida smanjuje. S tim u vezi jesu i zaključci studija
koji su pokazali da se umanjivanjem sinteze NO u organizmu umanjuje i
anabolički odgovor tela na vežbanje pod opterećenjem, prvenstveno u vidu
umanjene hipertrofije. Sa druge strane stoje zaključci koji tvrde da je NO primarni signal za aktivaciju
satelitskih ćelija.
NO je veoma važan regulator HGF, koji je citokin sa
različitim celularnim funkcijama bitnim za mišiće. Posebno kada je u pitanju
rast skeletnih mišića, HGF aktivira satelitske ćelije i može biti odgovoran za
okolnost da se satelitske ćelije u velikoj meri usmeravaju u rejone povređenih
tkiva. Znamo i da je koncentracija HGF zavisna od NO koncentracije.
Interesantno, istraživači su u jednoj studiji merili nivoe HGF u serumu nakon
intenzivnih ekcentričnih vežbi pod opterećenjem. Saznali su da se nivo HGF
lučen iz jetre digao za oko 19% tokom perioda od četiri sata nakon vežbanja,
što je potom dovelo do aktivacije satelitskih ćelija! Moguće je da se HGF prenosi preko imunoloških
ćelija do mesta gde su traume stvorene u tkivima, kao što su oštećenja na
mišićnim vlaknima do kojih dolazi tokom treniranja. A, postoji i opcija da sam
mišić sintetiše HGF, što znači da tačan uzročno-posledični mehanizam još uvek
nije potpuno poznat.
Istraživači
iz Floride su nakon obimne studije zaključili da uvećana koncentracija azot oksida uvećava aktivnost satelitskih ćelija.
Studiju su izveli na starijim i mlađim miševima, uzrokujući oštećenja
mišićnih vlakana u obe grupe miševa. Saznali su da su stariji miševi imali
slabiji odgovor satelitskih ćelija na uzrokovane povrede. Ali interesantnije je
bilo to što su saznali da su L-arginin i NO prekurzori efektivno uvećali
aktivaciju satelitskih ćelija kao i da su se prekurzori NO ponašali kao
„zaštitnici“ satelitskih ćelija kod starijih miševa. Ova studija je na kraju
zaključila da uzimanje suplemenata koji su prekurzori NO može dovesti do
uvećanja aktivnosti satelitskih ćelija i samim tim boljeg rasta. Druga studija
je saznala da se uvećanjem doze NO srazmerno uveća i aktivnost ovih ćelija, kao
i to da je viša koncentracija NO bila u stanju da popravi negativne posledice
pražnjenja satelitskih ćelija do kojih je došlo usled uvećanja koncentracije
kortizola.
Cijalis okida lučenje
testosterona
Ranije
studije su zaključivale da akutne doze cijalisa nemaju pozitivnih efekata na
radne performanse, ali nova saznanja nam govore da cijalis može stimulisati
lučenje testosterona. U jednoj studiji ispitanici su izvodili sprinteve
maksimalnim intenzitetom u trajanju od 30 sekundi, a istraživači su merili
promene u nivoima testosterona i kortizola. Saznali su da se T uvećao nakon
ovih aktivnosti prilikom upotrebe cijalisa, ali je ova upotreba takođe dovela i
do uvećanja nivoa kortizola. Dalje, cijalis je spustio nivo DNEA usled reakcije
kortizola.
Istraživači su zaključili da upotreba cijalisa pojačava mehanizme
koji telu ukazuju na spoljašnji stres, ali da isto tako ima određene pozitivne
efekte na nivo T. Interesantno je i da
veća doza kofeina diže nivo T, ali i da diže nivo kortizola, a kofein je slabi
PDE blokator. Pa, može se reći da cijalis izgleda ima i pozitivne i negativne posledice na mišiće. Treba istaći da
cijalis ne stimuliše direktno lučenje
testosterona.
U literaturi postoji više studija koje potvrđuju efekte
cijalisa na T:
-74
pacijenta sa erektivnim poremećajima dobijali su na sopstveni zahtev doze od
50mg vijagre ili 20mg cijalisa tokom tri meseca. Bazalni nivoi ukupnog i
slobodnog testosterona su na početku studije kod ovih ispitanika bili na donjoj
normalnoj granici što se promenilo na kraju studije, ali je uvećanje nivoa T u
grupi koja je uzimala vijagru bilo znatno
niže u poređenju sa grupom koja je uzimala cijalis.
-druga
studija iznela je zaključak da se uvećano lučenje T usled uzimanja cijalisa
postiže kroz redukciju estrogena, sugerišući da cijalis možda ima i
anti-estrogene efekte. Istaknuto je da odnos testosterona i estradiola može
biti u uzročnosti sa dugoročnom upotrebom cijalisa. Nije bilo zabeleženo
uvećanje nivoa LH pri upotrebi cijalisa, što je još jedna potvrda da cijalis ne može direktno stimulisati
lučenje T, već ga indirektno uvećava tako što spušta nivo estrogena.
-u
jednoj drugoj studiji ispitivali su se efekti klomida, koji su se pokazali
sličnim kao pri upotrebi cijalisa. Jedan od osnovnih razloga zašto stariji
muškarci mogu imati problema sa erekcijom jeste visok nivo estrogena. Manje
doze klomida ovim ispitanicima su takođe popravile odnos testosterona i
estrogena.
Tokom
šesdesetih jedna od prvih osobina utvrđenih za kofein bila je ta da se ponaša
kao PDE blokator. Kasnije smo saznali da postoji više PDE familija i da ih
kofein većinu može blokirati. Ipak, kofein nije preterano jak u ovome, pa se
vrlo često i kaže da je slabija zamena za vijagru. Sa druge strane, cijalis je
selektivni PDE blokator. Danas znamo da postoji više prirodnih alternativa cijalisu i vijagri koji imaju slične efekte i
biohemijske karakteristike.
Jedna
od nji jeste kvercetin, koji je fotohemijski element koji se nalazi u ljuskama
jabuke i crnog luka odakle se i od samog početka izvlači i prodaje kao
suplement. Nedavne studije pokazuju da koncentrovani kvercetin ima slične
efekte kao vijagra i da se ponaša kao jak PDE blokator. Takođe, mnoge studije
ukazuju i na sposobnost kvercetina da spušta krvni pritisak.
NO
je očigledno važan za mišićni rast, što pokazuju brojne studije, ali se može
primetiti da u postojećoj literaturi postoji manjak studija koje su izvođene na
ljudskim ispitanicima. Iako je skoro sigurno da cijalis nema uticaja na
poboljšavanje sportskih performansi gledano kratkoročno, možemo se opravdano
zapitati: koji bi efekti bili pri dugoročnoj
upotrebi? Da li će i u ovom slučaju se ispostaviti kao tačno da su
bodibilderi i drugi sportisti opet bili ispred istraživača i nauke?
Izvor:
musculardevelopment.com