STRAH -PREDIKTOR USPEHA U BB!
STRAH JE DOBAR
„Ležim
na tlu, boreći se za vazduh. Noge mi gore, trapezi mi gore, čak imam osećaj i
da mi kičma sama gori“.
Ne,
ovo nije utisak posle neke tuče, već posle intenzivnij serija provlera (guranje
opterećenja smeštenog na konstrukciju koja klizi po ravnoj podlozi), što mnogi
nazivaju i radnikov mrtvački marš, što je slično kao i poznati „farmerov hod“,
ali samo na mnogo višem nivou: odaberete veliko opterećenje i gurate ga
intenzitetom kao da vas juri armija gladnih zombija. Umesto da ga gurate
nekoliko metera, vi idete još više. Jasno vam je zašto ovakav provler stvara
osećaj kao da vas je pregazio stampedo.
U
ovoj fazi izmorenosti, polako nadiru svakakve misli o proteklom periodu života.
Gde smo sve trenirali, koga sretali i tome slično. U tom momentu, može se
desiti da i vas udari po sred čela jedna ružna paradoksalna stvar koja se tiče
dizanja tegova: retko ćete videti nekoga
ko trenira da pravi drastičnije promene u formi na godišnjem nivou. Još
ređi su slučajevi da neko iz godine u godinu uvećava fizičku snagu.
Kako
je to moguće možemo se opravdano zapitati? Aktivnosti koje su sinonim za rast i
ostvarivanje promena tako često ne daju vidljivih promena! A ako daju promene,
one su najčešće manjeg obima, mnogima čak i neuočljive.
Naravno,
ima i onih koji se ne uklapaju u ovaj koncept, ali bolna istina je da su oni
tako retki! Tako je malo momaka za koje možete reći da iz godine u godinu
odlično napreduju. Pa zapitajmo se onda, šta je to što pravi razliku između tih
srećkovića i većine nas koji moramo da se pomirimo sa činjenicom da ćemo iz
godine u godinu izgledali manje-više isto, samo će nam koža možda biti bleđa i
sa nekom novom borom.
Odgovor
mnogima može doći iznenadno i udariti jako kao ovaj paradoks o kojem pričamo
trenutno:
strah! Strah je jedan od
najboljih prediktora uspeha, ne odsustvo straha, već osećaj straha i iskustva
koja stičete osećajući strah!
Momci
koji prave napredak osećaju strah pred svaki trening, osećaju strah od bola za
koji znaju da će doći tokom treniranja, osećaju strah od iscrpljenosti za koju
znaju da će je osetiti nakon treninga, osećaju strah od mogućen neuspeha i
poniženja, osećaju strah i od onesvešćivanja i propadanja.
Verujte
da su mnogi rekordi na svetskom nivou obarani upravo iz osećaja straha. Strah
vas može naterati da radite treninge velikog obima, da trpite jak osećaj bola
tokom rada, a prema iskustvu mnogih jedan od strahova koji najviše pokreću vežbača jeste onaj koji se dobija kada
natovarite značajno opterećenje na vrat i kičmu. Da, govorimo o intenzivnom
čučnju, mrtvom dizanju, provleru, farmerovom hodu i potisku iznad glave!
Jasno
vam je da isti strah nećete osetiti kad radite pregib bicepsa, ili ekstenziju
kvadricepsa..
Oni
koji se odvaže da natovare vrat i kičmu obično se i psihički ozbiljno
pripremaju za trening, još dok se spremaju u svom domu. Pune nervni sistem
motivacijom i istovremeno opravdavaju ono čemu će izložiti svoje telo. Imajući
u vidu vrstu vežbi koju smo doveli u vezu sa ovim motivišućim strahom, jasno
nam je gde se krije tajna dodavanja novih kilograma mišića.
Ništa ne daje
toliko koristi nego kada vežbate pokrete kojima opterećujete upravo kičmu.
Kičma je namenjena da zaštiti naš nervni sistem, sistem od krucijalne važnosti
za naš normalan život i život uopšte. Pa, kada telo shvati da ga konstantno
„ugrožavate“ pokretima koji opterećuju kičmu koja je telu tako dragocena, telo
će logično odgovoriti jačanjem kako bi se zaštitilo od takvih stresova, što u
prevodu znači kilograme mišića i veću fizičku snagu!
Iako
ovo mnogima zvuči logično, kao i okolnost da ovi novi kilogrami mišića dolaze
kao posledica fizičko-hormonskih mehanizma koji se okidaju prilikom istovremene
aktivacije više mišićnih grupa (što je slučaj sa vežbama koje smo pobrojali),
opet su ovi slučajevi retki. Razmislite samo koliko često viđate vežbače u
vašoj teretani koji prave bolne grimase dok izvode radne serije? Najviše njih
je previše zauzeto rađenjem „selfija“ ili kuckanjem poruka. Mnogi vežbači uđu u
teretanu, odrade trening i izađu sa istim dosadnim izrazom lica koji poručuje
da bi radije bili na nekom drugom mestu nego u teretani.
Sa
druge strane, ako imate priliku obratite pažnju sledeći put na one zverke koje
tovare na leđa i na njihove grimase dok treniraju. U tome je ključ. Oni ne samo
da ulažu svoje telo već i svoju celokupnu volju. Za njih ne postoji ništa drugo
dok su u teretani i dok se trening ne odradi.
Dakle,
oni koji pobede prvi strah od ulaska u teretanu i oni koji pobede strah od
velikog opterećenja jesu oni koji izgledaju bolje nego većina drugih. Ne
dozvolite da vas strah parališe, on treba da vas motiviše. Prihvatajući i
pobeđujući strahove vi konstantno pobeđujete izazove praveći boljeg sebe.
Naravno, ovim pristupom ćete i izgledati bolje iz godine u godinu.
Izvor:
tnation.com