ZAŠTO DIŽEMO TEGOVE?
Zamislite situaciju u kojoj prosečan Tajlanđanin nalazi
čarobnu lampu. Mali srećnik je protrlja i eto duha koji mu nudi da bira između
10kg čistih mišića i štapića za jelo. Šta razmišljate? Pa naravno da će kosooki
da izabere štapiće.
Interesovanje za mišićima sigurno nije na nekom visokom
nivou na dalekom Tajlandu i u Kini. To naravno, nije slučaj u npr. Severnoj
Americi gde bi srećni pronalazač lampe, prekinuo duha u sred rečenice, odmah
izabrao mišiće, bez obzira šta bi mu ovaj ponudio kao drugu opciju.
Izgleda da je želja za mišićima oduvek bila interesantna
ženskim novinarima i sociolozima. Ne mogu dati tačan odgovor, ali ih to nikako
ne sprečava da nas oduševljavaju njihovom drevnom mudrošću i pametnim
zaključcima.
Postoje odgovori poput ovog, da je želja za mišićavim telom
posledica trenutne mode. Pristalice ove ’’tvrdnje’’ ističu manekene i opasne crne repere i ganstere kao
uzore kojima težimo. Istina, manekeni stvarno provode dosta vremena u teretani,
jureći savršene trbušnjake, reperi masivne ruke i grudi. Ali, tvrdnja da
ostatak sveta želi mišiće zbog nekog 50centa ili izdefinisanog manekenčića može
zvučati pomalo uvredljiva.
Ma šta pričamo? Zašto bi se neko uvredio zbog ovakve
gluposti, koga je briga šta neka američka feministkinja priča o želji za
dizanjem tegova.
S obzirom da je objektivnost veoma bitna crta svake rasprave
( u ovom slučaju teksta koji ćete pročitati) ipak treba reći da stvarno postoje
oni bez trunke čvrstine i samopouzdanja, koji su počeli raditi sklekove, odmah
pošto su videli novi film o Trojanskom ratu.
Teško se može ostati ravnodušan na mišićava tela holivudskih
glumaca, ali da li oni stvarno postavljaju standarde?
Sa druge strane, postoje i oni koji misle suprotno: tvrde da
izvajana tela holivudskih junaka, poput Tora, Konana i Kapetana Amerike, ne
predstavljaju ’’modnu pomamu’’. Ovde se pojavljuje druga ’’tvrdnja’’: muškarci
ne žele mišiće kako bi izgledali kao gorepomenuti superheroji, već zato što se
njihova pozicija u globalnom smislu menja, slabi. Gube ekonomsku i društvenu
moć, pa stoga žele da poljuljano samopouzdanje povrate kroz ogromne mišiće.
Ajnštajn je stvarno bio u pravu kada je rekao da je ljudska
glupost neograničena, da je veća od svemira!
Neki su otišli malo dalje, povezujući ove dve stvari:
holivudske mišiće i globalni status
muškaraca i došli do sjajnog zaključka: Holivud prepoznaje naš bol, oseća naše
nisko samopouzdanje i nezadovoljstvo i upravo zato pred nas stavlja te
mišićave, napumpane atlete, kako bi se igrali sa našom nesigurnošću.
’’stručnjaci’’ na kraju zaključuju da se većina ljudi trudi
da vežba i ima pravilan režim ishrane, ali da im to ipak ne garantuje da će se
osećati moćno i dominantno. Tako npr, žena glumca koji je igrao Konana tvrdi
kako i pored ogromnih mišića, njen muž
je taj koji pere sudove i iznosi đubre.
Dalje, isti ’’stručnjaci’’ tvrde da uprkos mišićavim
superherojima, uprkos njihovom samopouzdanju i dominaciji, nabacivanje
mišića neće vam pomoći da se osećate
bolje, muževnije, sigurnije, neće vam vratiti poljuljani društveni i ekonomski
status.
Ej bre! Dizali smo gvožđe kada je ono bilo u modi i kada nije. Znojili smo se kada su
vremena bila dobra i kada nisu. Imali smo upale i kada su mršavi igrali
superheroje i kada mišićave atlete lete
po ekranu.
Ako neko želi da proučava nas vežbače, neka jednostavno
popriča sa nama, ne ujedamo! Pitajte nas bilo šta. Gle čuda, ipak imamo
dovoljno mogućnosti da vam odgovorimo na svako pitanje!
Reći ćemo vam da isti ti mišići koje kidamo svakog dana,
uzvraćaju široku zahvalnost. Reći ćemo vam da studije pokazuju da je
muskulaturnost kulturni ideal od Kine do Amerike. Reći ćemo vam da muški vole
herojizam, a mišići su sastavni deo tog herojskog ideala!
Herojski ideal je večan, od japanskih samuraja, preko
srednjevekovnih vitezova, do modernih specijalaca! Ne zavisi od modne pomame
ili poljuljanog ekonomskog statusa, ili nekih ’’studija’’ samoproklamovanih
feminističkih stručnjaka koje ne mogu da se pomire sa činjenicom da muškarci
jesu (bar bi trebalo da budu) dominantni i jači. Priroda nas je tako odredila!
Pa ako ’’moda’’ i
nameće mišićave momke kao superheroje, nije teško skapirati zašto je to
tako. Nije neophodno, ali naravno, volimo kada glumac odgovara ulozi koju igra.
Jer, kako će inače neki mršavi štreberčić da spase svet od zlog doktora, ako ne
može ni sam da podigne patike s poda.
Izvor: Tnation